Bespomoćno plešem na suzama od vjetra

Prisilno nas guraju preko granica ugodnog života

Ondje gdje očajnički tražimo centimetre plavila

Što na nebu to na rukama,

Ne vide kako ih jadno i prestrašeno molimo za trenutak saslušanja.

Govore o sebi.

 

Znaju me oblaci

Natjerati da postanem

Razina šupljine u kamenu.

Add comment

Comments

There are no comments yet.