Ti si moja najdraža glupost iz kolekcije
Ponekad te volim samo izvući iz police
Puhnuti prašinu s vrha, točno prije
Nego ti počnem proučavati lice.
Onda se sjećam što sam sve s tobom prolazila
Koliko sam dana potrošila, pa se sve kao dijete
Smijem i vrtim te po sobi, sjećam se kako sam zgazila
Sve druge figure što su bile svete.
Ti si moja srcu najprivrženija glupost od svih
S tobom je bilo najzanimljivije, bio si tako tih
Da ponekad nisam znala jesi li tu ili te uopće nema.
Ti si glupost kojom se ja najviše ponosim
I svaki put kad te se sjetim, ja se nasmiješim
Jer se u glupost uvijek najviše ideja sprema.
Add comment
Comments