ŽG

Žurno kroz prah teških misli provlači se miris

I osjećam da sliči na tvoj dah.

Ne znam jel' ti sjena ili zaista ti si

Taj što raspršio je prah.

Na prozore lijepiš druge neke slike

I kroz njih se sad vidi samo jedna boja.

Znaš li da nemam uvijek prilike

Prepoznati stvarnost ispod njena sloja?

Vidiš li i ti da smo izgradili hram

U koji sam premjestila sve što znam

I gdje sada nove tkanine krojim slog po slog?

Čuješ li i ti da je sve oko nas zvučno

I da te volim slobodno, najljepše budno

I pod zavjesama ovog svijeta bešumnoG?