Nije ni čudo da si sva
Od sjećanja satkana
Kad si plaha i tkanje ti je tako
Prozirno, od čipke i tanko.
Dušo moja, nije ni čudo kako si
Krhka kad mi na licu zarosi.
Ti si pupoljak na studen nenaviknut
Nošena uspomenom kroz moj tužni put.
Ne raduje me što te povedoh sa sobom
Nikad nisam znala plakati nad tobom
Pa te povukoh u svoje trnovite sate.
Ne čudi me, dušo, što ne razumiješ
Od koga te to skrivam dok velika ne budeš
Ali ja nikad nisam znala odraslo paziti na te.
Add comment
Comments