Polza

Ako zaboraviš da sam ja ta koja je

Pospremila sve one gluposti u tvom stanu

I ako se ne sjetiš da si priznao da si nedjelje

Provodio u sljedećem tjednu i njegovu planu

Da bi se vratio par života unatrag

I bio superheroj nekoj tamo maloj djevojčici

Ako zaboraviš da si mi zbog toga bio toliko drag

Izgubit ćemo se i u ovoj sitnoj brojčici.

Jer mi nismo dugo, ti to znaš i jasno shvaćaš

Ali ja želim da sa mnom putuješ, a ne da se vraćaš

U provaliju gdje stoji sve što se s vremenom sroza.

Ako zaboraviš zbog čega si se zagledao u moje oči

I ne osjetiš ni nedjelja ni srijeda - sve će nam proći

I ne znam onda, dušo, kakva mi je od tebe polza.