Gledamo u nebo sami na početku svijeta
Ne sluteći da nas isto čeka i na kraju.
Pitala sam te bojiš li se ljudskih četa
Koje nas ne poznaju.
Kapci su zapali u jame iz kojih ne izlaze nikad
Pustivši trepavice da trunu u brazdama.
Odgovorio si mi da smo ti i ja visoko iznad,
Na neprohodnim stazama.
Znam ti korake i ritam glazbe ti znam
Ništa nisam uzela, više od neba imam
Da upišem u zastore njegovih prozora.
Znam ti odgovore i pitanja ti znam
Ništa nisam iskala, više od neba uzimam
Da s tobom sva svoja lica odboram.
Add comment
Comments