Jutra koja počinju u pet

Postoje jutra koja počinju u pet. Nije još svanulo, ali ne mariš za svitanje, jer znaš da će ionako cijeli dan izgledati kao sumrak. Otvaraš oči i pomisliš kako nema smisla odvojiti biće od sna, jer to jutro koje je počelo s nametljivim i nepozvanim zvukom alarma ne pripada u krevet između vas dvoje.

Takva su jutra koja počinju u pet uvijek posebne stranice vaših slikovnica. Možda ćete poći na putovanje pa skačete iz kreveta brzo, uzimate s poda torbu i letite prema stubištu uzbuđenih pogleda. Možda ćete dočekati nove ljude u životu pa jedva i sklopite oči cijelu noć. Ilustracije su takvih jutara uvijek posebne i drukčije od ostalih poglavlja koje ste ispisali. Oni su vaša bojanka za radost i skrovište za tugu.

A poseban je svemir u srcu kad sjediš na rubu kreveta. Jedna ti je nogavica pidžame zagrnuta do koljena i rukama se pridržavaš da te san ne obori. On se sprema i gubiš vezu s njegovim očima samo kad preko njih oblači majicu. Hladno je. Spava ti se. Grli ti se.

On kupi svoje torbe i odlazi po četkicu za zube. Ja gledam u suđe koje se suši u kuhinji. Dvije šalice za kavu. Dva tanjura od doručka. Dvije čaše s dopola ispijenom vodom na prozoru.

Ustajem i odlazim do vrata, a on ostavlja malo svog parfema da me uspava još malo do pravog jutra.

„Bože sačuvaj na šta sličim,“ kažem, jer se vidim u ogledalu natekla od preranog buđenja i kose raščupane i zapetljane od uvijanja u zagrljaj.

„Ponedjeljak, utorak, srijeda i četvrtak. Samo četiri noći,“ kaže on i sklanja mi usnama zadnje ostatke sna s lica.

„Ma niđe veze,“ ljubim ga još jednom za sretan put i zaključavam vrata za njim.

On sjeda u taksi, a ja znam da ću za par sati isprljati samo jednu šalicu i samo jedan tanjur. To mi se čini tako neprirodnim i nelogičnim. Pomislim kako nema smisla odvajati biće od njega, jer ovakva jutra moraju imati buđenje udvoje.

Postoje jutra koja počinju u pet. S razlogom se tada u san nakon buđenja ne treba vraćati. Jer kad jutro počne u pet s poljupcem za rastanak, prazninu u krevetu ništa popuniti neće. Pet sam deka naredala iza svojih leđa, ali rumenilo od njegovog zagrljaja pobjeglo je iz obraza. Pijem kavu sama, ali samo su još četiri noći.

Ponedjeljak, utorak, srijeda i četvrtak.

Niđe veze.