Moj R. ima ekipu strašnih momaka. Rekao bi ti na prvi pogled to su mrge i opasni frajeri. Istina je, ne treba se s njima kačiti, ali ovako kad ih upoznaš zapravo su ogromna srca s velikim dušama. U zadnje vrijeme nekoliko ih je postalo očevima. Tek tada vidiš onaj pravi sjaj u njihovim očima. Radost koju osmijehom prenose na tebe. Oni su očevi koji vode svoje malene na kave i svi ih prihvaćaju kao dio raje. Već znam, bit će im kul tate i strašni prijatelji za cijeli život.
Kad sam se ja rodila, rekli su svima pogrešno da je moj tata dobio sina. Ružno vrijeme bilo, nije me mogao izvoditi na kave s ružičastom trakicom na glavi niti me mogao slikati pa slati slike rodbini uokolo. Bio je sretan što me može vidjeti. Ima jedna video kazeta na kojoj je zabilježen taj dan našeg prvog druženja. Mama, prekrasna iako od mene već izmrcvarena, zove ga da nam se pridruži u sobičku jednog malog mjesta, u kući jednog velikog anđela. Vidi se na toj kazeti, on liježe pored mene i rukom miluje moje tek rođene prste. Ista ljubav i sjaj u očima ne gubi se ni dvadeset tri godine poslije. Mrga i opasni frajer postaje ogromno srce i velika duša poklonjena meni. A mama, prekrasna iako od mene već nenaspavana, pored mene postavlja papir na kojem piše „Jesam žensko, ali sam ipak tatin sin.“
Sretan vam vaš dan, dežurni tjerači čudovišta ispod naših kreveta i iz naših života. Hvala vam što nas vodite na kave s rajom i kupujete nam ženske časopise iako su vam glupi. Što se zbog nas iz mrga pretvarate u najveće duše i malo sporije vozite. Hvala što se trudite da vam nije crnjak slušati kako je bilo na dejtu. Hvala što nam ne date s momkom na more pa se onda s mamama još više povežemo. Onima koji nisu tu, hvala što su ostavili uspomene i fotografije, da prepoznamo isti odsjaj kose na suncu.
Poljubite svoje očeve, danas je njihov dan. Recite im da ih volite. Moj tata nema facebook, viber ni wapp, ali ima moju genijalnu mamu koja će mu pustiti glasovne poruke i pokazati ove riječi. Eno ga uređuje dvorište za moju svadbu i pita mamu kad ono točno dolazim. Postavlja ograde, pravi klupice i sije travu. Usađuje mi u srce ljubav onim svojim, na mene preslikanim očima neumorno i bez odustajanja nakon dvadeset i tri godine. Jer što jest jest, ja sam i dalje žensko, ali ipak tatin sin.
Add comment
Comments