Jutros je R. ustao prije mene i napravio kavu. Brzinsku, da popijemo prije posla, u sedam i petnaest. Upalio je radio da nešto svira uz tu kavu i onda se nešto u svemiru poremetilo. Na radiju je jako pojačana počela Megan Trainor i njezina pjesma "No" (a ja jako ne volim Megan Trainor i njezinu pjesmu "No"), R. je žignulo u vratu ukočenom od sinoćnjeg gledanja serije, okrenuo se i tacna s kavom se prevrnula i umjesto nas dvoje popili su je parket i zid.
Jutros se u sedam i petnaest autobus zabio u kafić Mliječni u Mostaru. Tri su putnika lakše ozlijeđena, a učenici koji su prije škole pili kavu na vrijeme su uspjeli pobjeći pa, na svu sreću, nikome nije ništa strašno. Malo stresa, možda koja modrica, i jadni vlasnik koji je taman kafić obnovio pa sad mora opet.
Samo ti želim reći da je u redu. Ako ti je jutros nešto krenulo naopako. Ako si ispao na nekoj slici bezveze, pao ispit, ogrebao auto, slučajno podrignula na satu, pokvarila rajfešlus na sestrinoj suknji. Nešto je kliknulo u svemiru, a sigurna sam da si imao dobre namjere. Ja sam na dan svog vjenčanja zgazila vlastitog mačka cijelom težinom, poderala vjenčanicu i raskrvarila nogu. I prošlo je dobro na kraju. Megan Trainor, neka muka u stomaku, grč u vratu, zbog čega god da ti se učinilo da je danas tvoj najgori dan - ne odmaraj mozak previše na tome. Još je nekome. A ima i puno gore. I plus tek je utorak.
Pobriši prosutu kavu, pospremi poremećene stolice, odahni što nije bilo nešto gore i idemo dalje.
Od svakog se manjeg sjeba može napraviti dobra priča. Već čujem raju iz Ekonomske kako na velikom odmoru priča "Šta ću bola' doć na prvi, najluđa kava u životu, jedva živu glavu izvuk'o."
Sretan utorak, ko ga šljivi, ionako nikad nije bio neki vele drama dan.
Add comment
Comments