Ljubavi moja

Ljubavi moja,
prije godinu dana sjedila sam na bolničkom krevetu, potpuno izvan sebe u svakom smislu, ali odlučna da svaku bol ostavim za kasnije, jer bio su tu, ispred mene, a ja sam odjednom postala netko tvoj, glavna odgovorna za sve tvoje. Gledala sam te u onom plastičnom krevetiću na točkiće, gledao si i ti mene, još pospan i zbunjen. Od prvog dana si me razumio, umjesto plakanja davao mi poglede, migove i neke poluosmijehe u snu. Nisam znala kako ću te uzeti, ništa nisam znala, ni kako ću te hraniti ni kako ću te ponijeti kući. Znala sam samo da si tu, dok bol ostavljam za kasnije, dok te budno u noćima upoznajem. A razumio se me od prvog trena, ulijevao mi mir kojeg sam životno toliko žedna.

Ljubavi moja,
u ovih godinu dana otkako se smiješ apsolutno svim prolaznicima na ulici, najčešće je izgovorena rečenica da ljudima oko sebe popraviš dan. Nakon što mi je usfalilo prstiju da na njih nabrojim sve koji su te tako okarakterizirali, prestala sam brojati. Čovječe mali, pa godina ti je tek, a već ispunjavaš ono što nekim ljudima za života ne uspije. Ponosna sam na tebe zbog toga. Govorili su da ćeš plakati kad prođe pola godine, kad budeš svjestan da postoje stranci i da se nećeš htjeti odvojiti od mene i tate. Ali to se nikad nije dogodilo. Ti si se nastavio smijati svim strancima oko sebe i pružati ruke u veselju, kao da imaš superjunačku moć da u ljudima vidiš iskonsko dobro, ljepotu koju više ni sami u sebi ne pronalaze. I onda kad te poželimo natrag od svih njih, spremno nam se vraćaš, nimalo ovisno, uvijek iz ljubavi.

Ljubavi moja,
u ovih godinu dana spoznala sam mnogo. Nisi mi promijenio život. Neću ti nikad reći da dok ti nisi došao nisam znala što je ljubav i što je sreća. Ti si došao u dom u kojem je ljubav prvo i jedino pravilo, itekako poznata emocija koja se izražava svakodnevno. Došao si u okruženje gdje je sreća cilj svega, gdje je osmijeh gromoglasan i svakodnevan. Baš zato što jesam znala što znači voljeti i biti sretna mogu biti sigurna da i ti to već znaš. Nisi nam promijenio život, nadopunio si nam ga, pridružio mu se tako snažno radosno, obojao ga žutom sunčanom bojom ljeta koje ne jenjava ni zimi.

Ljubavi moja, kažem ti tako svako jutro kad se probudiš, i govorim to posebnim tonom, da umjesto nadimka od mene imaš taj zvuk zauvijek. Hvala ti što voliš spavati i jesti. Hvala ti što ti ne smeta buka našeg prepunog dnevnog boravka. Hvala ti što je godina dana s tobom bila drukčija samo onih prvih mjesec dana, dok smo se još kupili po podu emocionalno i fizički. Hvala ti što su uz tebe festivali, ljetovanja, izlasci, putovanja, proslave i utakmice Lige prvaka ostali naša svakodnevica. Hvala ti što ne plačeš kad odlazimo na posao, a smiješ se i hrliš nam u zagrljaj kad se vraćamo. Što nam nikad ništa nisi uskratio, nego nam samo jako mnogo pružio.

Ljubavi moja,
rođen si točno u podne, kad sunce najjače sja. Kao i sunce, ti svaku bol ostavljaš za kasnije, pojavom popravljaš dan i razumiješ, od prvog trena ti sve razumiješ. Sijaj svojim jarkim zrakama i dalje, budi ljeto svakoj zimi. Obećajemo ti da ćeš svakom godinom biti još jače voljen. Sretan ti rođendan, ljubavi moja, sunce i more naše.