Kao u drugoj vremenskoj zoni kad zamijeniš noć i dan, možda je sad vrijeme da se isto desi. Da sve ono što inače proživljavaš pod suncem daš mjesecu da izdirigira. Pa prije sna da zamisliš plažu, da zamisliš onu savršenu kavu negdje ispod suncobrana, miris auta kad borovina promigolji kroz otvoren prozor.
Možda je vrijeme da život malo usanjaš, pomiješaš sjećanja i maštanja kao med i čaj, dok otkrivaš detalje za koje misliš da odavno ne postoje. Pod svjetlima tih trenutaka da zasjaš kao na gradskoj špici.
Dok cvjetne haljine i lepršave sandale uredno čekaju svoj red i spavaju prvi proljetni san ikad, možda je sada vrijeme za njih. Za negližee, ako uopće znaš što je to, a ako ne, možda je danas vrijeme za saznaš. Za sve one spavaćice oprane nakon rođendana za koji su poklonjene i poslije jedva nošene. Za onu kutiju s djevojačke u kojoj je svileni ogrtač. Možda je baš sada vrijeme za onu njegovu košulju koja ti dođe do sredine bedara, a koju si uvijek mislila pronosati pod plahtama kad se budeš igrala nekog filma.
Sada je, čini mi se, važnije no ikad da voliš onoga s kime dijeliš pokrivače. Ali još je važnije od toga da voliš glavnog lika svoga jastuka - sebe. Da budeš diva dok spavaš.
Dok farmerke i kožne suknje čekaju neke bolje dane, neka na scenu stupe svila i saten. Parfem pred gašenje svjetla, balzam za usne do jutra.
Zamijeni noć i dan. Ionako smo sada svi neka druga vremenska zona.
Add comment
Comments