Svaki je dan isti, sati se pretaču jedan u drugi, dijelovi dana su apstraktni pojam. Pogled ka velikom satu u kuhinji samo je orjentacijske prirode. Da vidim kad sam stavila blitvu da kuha. Da vidim koliko već spava.
Umivanje cvijećem meni je uvijek bilo umivanje proljećem, bez obzira u koje doba godine padalo. Topla voda i latice koje zapnu za trepavice značile su početak pravog proljeća. Rastvorene prozore. Kratke rukave. Još malo i sandale.
Dani se pretaču jedan u drugi kao voda iz dlana u dlan. Sve je krug, kao moj sat u kuhinji. Danas bismo možda zaboravili da je Cvjetnica. Ali baka mu je donijela cvijeće sa sela i on se jutros prvi put njime umio. Zagrnutih rukava zaplentao proljeće u trepavice.
Dovoljno da se krug na trenutak zaustavi. Blagoslov za ponijeti iz današnjeg dana.
Add comment
Comments