Miriše na dom

Svaka kuća, kao i osoba, ima svoj miris. Ne parfem, ne osvježivač prostora, baš svoj miris. Oni koji u kući žive taj miris obično ne osjete, kao što svaka osoba svoj miris ne osjeti. Ali se taj specifični miris uvuče u nosnice toliko da, kad bi čovjek zatvorenih očiju ušao u neke prostorije, po mirisu bi znao točno gdje je. I nekako, ako malo razmislite, vidjet ćete kako vam kuće ljudi koje volite mirišu specifičnom aromom, a kuće nekih ljudi koji vam i nisu posebno dragi, mirisom mršte vrh nosa.

Znam kako je ovaj stan mirisao kad smo ga došli vidjeti. Znam kako je mirisao kad smo prvi put u njemu prespavali. Znam kako je mirisao kad smo ga nakon rušenja zidova i postavljanja kuhinje cijelog prebrisali. Sada ne znam kako miriše. Jer znam da miriše na nas.

Kad zatvorim oči mogu prizvati miris Đikovine, Bijelog brijega, nekoliko kvartova Zagreba, Brune Bušića 7, Makarske. Što bi rekla pjesma, tako dok stojim putujem.

Ljude kod drugih ljudi, između ostalog, privlače feromoni. Zato nam naše osobe posebno mirišu i taj miris ne možemo lako opisati. Isto je s kućama.

Nedavno je jedna moja bliska osoba ušla u stan i rekla - kako kod tebe uvijek miriše na dom. Ovi zidovi nikad nisu dobili ljepši kompliment. I možda je zato među njima ovoliko lijepo. Jer miriše na nas. Jer miriše na dom.