On prije korištenja šporeta sve razmakne, očisti, skloni suđe iz sudopera, složi krpe i pospremi šank. Ja preskačem preko stvari koje su mi tijekom kuhanja pale na pod, odjeća mi bude neupotrebljiva i iskoristim pola kuhinjskog inventara koje iz ladica preselim u sudoper.
On prije usisavanja skloni sve s poda. I igračke i papuče i stolice. Predusisavanje je priprema, ma je*o ti one pred maraton. Kad ja usisavam sve onom cijevi gurkam stvari po kući. Dokumenti su mi uredno složeni u registratore jer je on to napravio za mene. Moj popis za trgovinu je uvijek na papiru, njegov u mobitelu, poredan po odjeljcima u kojima se proizvodi nalaze u trgovini.
U nedjelju je pisao plan za ovaj tjedan. Škicnula sam da u utorku stoje istarski fuži s tartufima. Dobili smo namirnice na poklon i obećao mi ih je napraviti. Danas me počastio ručkom, i to kakvim, čistim šporetom i urednom kuhinjom.
U mnogočemu smo veoma različiti. Kaos i red. Emocija i rezon. Nestrpljivost i staloženost. Ja obožavam njegovu pospremljenost, on obožava produkte moga nereda.
Kaže da ga nitko na svijetu ne može naljutiti kao ja. I da zato zna da me nenormalno voli.
U tom me trenutku živcira i osvaja. I zato znam da ga nenormalno volim.
Rijetki su i neprocjenjivi ti opojni trenuci. A takvi su jer su neobično jaki, i s jedne i s druge strane. Kao crni istarski tartuf, rekla bih. Da, možda tako baš.
Add comment
Comments