Od završetka faksa nisu prošla puna dva mjeseca da nisam otišla u Zagreb. Planirali su se ti vikendi kao tjedna kupovina. Otvaranje kalendara na početku mjeseca i biranje najpogodnijeg vikenda za put.
Nakon Zvoninog rođenja, naravno, nismo mogli odmah putovati. Ali tada je Zagreb dolazio k nama.
Još malo i bit će četiri puna mjeseca od zadnjeg posjeta Zagrebu. Ali on je svaki dan tu. Pozivima, porukama, snovima, željama, slikama.
Tijekom studiranja noćne vožnje autobusom od Zagreba do Mostara trajale su devet sati. Nakon njih ponekad su bili ispiti, ponekad ispunjeni dani događajima, a nikad dan kada sam mogla nadoknaditi san. Sve do konačnog povratka u Mostar nisam bila svjesna koliko su mi te vožnje bile iscrpljujuće i naprosto mi nije jasno kako sam uopće funkcionirala dan nakon njih. Ali tada, tada je to bilo u drugom planu, noć je trebala samo proći jer dan i sve ono u njemu bilo je bitnije. I u Zagrebu i u Mostaru.
Tako će i ova noć - proći. I dan nakon nje bit će tako pun puncat svega.
Add comment
Comments