Prošlim vremenima, kao i pokojnim ljudima, opraštamo sve. Toliko sam tinejdžerskih dana provela misleći kako trebam sakriti stomak, bedra, ruke. Gledajući djevojke oko sebe, postavljala si glupe ciljeve da stanem u njihove brojeve. Umjesto da sam htjela stati u svoj broj. Ako su sve nosile S, i ja sam morala nositi S. Ako su, u nekim trenucima nosile XS, morala sam i ja stati u barem nešto tog broja.
Nije uvijek išlo. Budimo realni, XS nije nikad išlo. Ja sam krupan komad žene, kršna, što bi se reklo, niti je XS za mene niti sam ja za njega. Odrastajući, deprimirala sam se kad bih uviđala da je i S nategnuto, ali i dalje uopće s polica ne bih uzimala veće brojeve. Na prijedlog veličine L komad mi se više uopće nije sviđao.
Sve do jednom. Kad sam prošla neke stvari sa sobom i odlučila se malo više voljeti. Tada sam shvatila da ja, nakon petog osnovne, više nikada nisam bila debela. Samo sam nosila pogrešne brojeve.
Moj PMS će i danas izgovoriti tu famoznu “Debela sam!” ali zapravo sam zavoljela obline koje imam, one koje nemam i strije koje sam dobila na dar od zadnjeg mjeseca trudnoće. Tim sam prošlim vremenima oprostila komplekse zasnovane na svijetu oko sebe i odlučila ih zakopati tamo.
Na meni su hlače broj 28, muška košulja broj L i maskica univerzalne veličine . Smanjite to za dva broja, dobit ćete modnim časopisima propisanu veličinu i kipjet će sa svih strana. Rekla bih sebi - vidi kako sam debela. Kad ono, samo kršna i sasvim okej ja u prestegnutim kalupima.
Sad kad nam je odjeća ukras u ormarima, a influenceri ne reklamiraju modne marke, nego su i sami u pidžamama i trenerkama, svi polako shvaćamo važnost udobnosti. Uskoro ćemo istrčati na ulice i nadam se da će nas biti baš briga koji broj nosimo dok šetamo po suncu.
Osobnost nema brojeve, ali i njoj je tijesno kad je tijelu tijesno.
Add comment
Comments