Kako bih htjela da mi ništa ne možeš

O, kako bih htjela da mi ništa ne možeš.

Kad ti pričam o svojim zastorima tuge

I ti šutiš,

Kako bih htjela da me to ne razdire.

Kad u onim noćima kad mi ništa ne ide

Zovem te da popraviš moje iskrivljene oslonce

I kad ti se ne javiš,

Kako bih htjela da mi to ništa ne može.

Kad iz tebe izvučem jedan dio ljubavi

I kad shvatim da ti sve svoje riječi biraš da bi me udarile

O, kako bih htjela da me promaše,

da ne zabole.

Kako bih htjela da mi ništa ne možeš.

Nije to moja slabost, nije to stradanje.

To je ovisnost koja vuče tvoje ruke

Da svaku moju satkanu radost

Kao divlje razdiru

Da u ovu moju neproživljenu mladost

Tako stare prodiru

Kad sve što me ikad veselilo i radovalo

Tvoje ruke slomiše,

Sad bih samo htjela

da mi ništa više ne možeš.