Laku noć, Lelo

Mostar može biti tako velik grad.

On govori stihove i ne gleda u nju

Tako su daleko.

I ta pjesma uopće nije njoj.

Čak joj se iskreno ni ne smije.

A ona nije da je loša.

Smije se previše glasno da je on čuje

i radi grešku u koracima.

Pogleda ga kao da traži odobrenje

Za smijeh.

Mostar može biti tako velik grad.

Ona se okreće na svaku škripu vrata

I sjenu ispod starih svjetala.

I nikad, baš nikad

se nije pokajala.

Negdje valjda odzvanja ponoć

Ustaje i smije mu se u znak podrške.

"Laku noć, Lelo,"

hvala ti što si došla."

Dok ona škripi starim vratima

bunila unutar sebe.