Nađoh se u miru svojih vlastitih nemira
Prepuštena oštrini veljačina daha
Koracima oko ustupe ne bira
Samo mi samoća u jutru uzima maha.
Razmišljam o sutra i gdje će mi biće disati
Na čelu se odražava briga mukli ton
Sjedam da čujem što se njima dalo pisati
Kad se prije tisuće godina urušavao im tron.
Hvala ti, Bože što si me jutros probudio
Čovjek sam nema znanja da bi se potrudio
Otpuhnuti misli sa budućnosti brijegova.
Hvala ti, Bože što sam čula iz mase
Da „Sutra će se samo brinuti za se;
Dosta je svakom danu zla njegova.“ *
* Matej 6,34
Add comment
Comments