Zrak je pao pod težinom glazbe
Ja pod tvojim rukama- ti pod mojim glasom.
I dok nam poljupci polako tijelo prazne
Soba, a ni nebo nad nama ne djeluju prazno.
Ti kroz ljubav prozboriš da si zbrkan i da ne znaš jesi li u snu ili na javi
Ja te pitam gdje sam ja.
Ne mogu da uhvatim zrak, kao dijete igračku na onoj smiješnoj spravi
Što mu se vrti iznad krevetića.
Kažeš da sam ja najzbrkanija
Sa svakom tvojom javom najpodudarnija
I najdivnija silueta u tvojim noćnim vizijama.
Kažeš da me neobično obožavaš
Privijam se uz tebe dok me rukama obuzimaš
I divim se što tvoj glas izgovor je baš mojim mislima.
Add comment
Comments