Vjeruj

Svaki put kad odemo spavati u odvojene krevete, ja svakosnovno imam noćne more - valjda dok mi se tijelo privikne na višak zraka iza leđa i manjak topline od zagrljaja. Valjda dok se glava navikne da ne spavam naslonjena na njegovo srce.

Ne idem za onom starom "Ja još spavam po navici u tvojoj majici", ne zbog Cece, nego zato što mi je žao da poprimi moj miris. Pa nosam košulje za sobom da udahnem nedostajanje i začinim ga smiješkom i kratkom porukom.

Najbolji muškarci su kao najdraži kolači. Svaki put kad si mu nasuprot i spremaš se da zagrizeš, misliš da znaš kakav okus ima. Misliš da je predvidljiv i nimalo sklon iznenađenjima. Ali onda, nakon prvog ugriza, shvatiš da ipak u njemu ima nešto što dosad nisi otkrila, a što te oduševljava. Nešto što ti je u isto vrijeme poznato kao crte na vlastitim dlanovima i novo kao mapa nepoznatog grada.

Pusti ga da te iznenadi. Ne trči da skineš njegove dlanove sa svojih očiju dok te vodi u nepoznato. Vjeruj. Neće ti ništa bit i bit će ti sve.