Nedjelja

Nedjelja je grudnjak preko stolice u sobi s dopola dignutim roletama i suncem što u njima pije kavu s oblacima. Ona je dim u kosi od sinoć i trag parfema iza uha. Nedjeljom preslušavaš albume bez shufflea i jedeš čokoladne bananice sa smokijem. Ustaneš kasno i obećaš sebi pet ciljeva za tjedan koji te sutra ujutro čeka na stanici.

Nedjelja je mirisna svijeća popodne, kad zahladi i obučeš njegov gornji dio trenerke. Ona je pregledavanje starih fotografija iz spomenara ostvarenih želja. Osmijeh u kutu usana, topla kava s mlijekom i malo šećera, pospremanje ormara s policama odjeće i onih s pretincima u duši.

Nedjelja je jedina stvar koja je češće opjevana od bivših ljubavi. To je zato što ih razlikuje samo jedna stvar od milijun koje ih vežu. Nedjelja ne boli.

Ona je kao ostavljeno mače tjedna. Ne čamba, nego te tiho uvuče u svoju tugaljivost pa s njom cviliš ili se sjetno umiljavaš. Prosto ne možeš odoljeti nešto da joj ne napišeš.

Nedjeljom se sjećaš. Nedjeljom sanjaš. Nedjeljom putuješ kroz vrijeme i nedjeljom voliš.