Ne zaboravite im danas reći

Ne zaboravite im danas reći da vas ovaj sunčani dan podsjeća na one vikende u kojima ste se igrali na livadama. Vozili bicikla, brali cvijeće za mamu i zaspali na zadnjem sjedištu auta dok ste se vraćali kući. Podsjetite ih kako ste se smijali i krišom jeli čokoladu prije ručka.

Ne zaboravite im danas reći da ste upoznali nekoga tko vas je malo podigao sa zemlje i pronosao na svojim predivnim osobinama. Opišite im njegovo lice pa stanite upola i recite „Ma, k'o da ti to već ne znaš“. Nasmijite se u ona zlatna slova ugravirana u mramornu ploču i zamislite da se to oni smiju natrag pa malo pomjeraju gerbere i krizanteme.

Ne zaboravite im danas reći da vam obaveze idu na živce i da vas mori vrijeme. Podsjetite ih kako su bili u pravu kad su vas tjerali da nosite potkošulje i ne izlazite vani bez šala. Pognite glavu i zamolite da se ne ljute, da sad kužite zašto je sve bilo tako. Lopovski ih nasmijite i natjerajte da vam oproste. Znajte da hoće.

Na svijeće, cvijeće i očenaš svi će vas podsjećati čim kročite u to dvorište u kojem glavni likovi više ne dišu. Odaberite najljepše, rukavom pobrišite trag od kiše i zemlje koje je bura nanijela i duboko uzdahnite. Zapalite svijeću i ne zaboravite im reći sve. Sve što vam se dogodilo, a znate da bi bilo ljepše da su oni tu.

Podsjetite ih da vam nedostaju i da će uvijek nedostajati. Da je ovaj svijet puno veće mjesto otkad ih nema. Ne zaboravite im reći da ih i danas spomenete svaki dan i da vjerujete da su ipak tu negdje, u nekim skrivenim pogledima.

Kad završe formalnosti i kad pođete kući, zastanite samo malo. Ne trebaju riječi. Samo zastanite, kao da ćete mahnuti. Kad ostavite cvijeće i svijeće i izmolite očenaš, ne zaboravite im reći da ih volite.