Nedjeljom kad zapališ vatru i od kuće sebi stvoriš kutijicu, pusti da se zidovi napiju smijeha. Odspavaj na kauču i u san pusti njihove cirlike, jer tko je sretniji od onoga kome se pomiješaju snovi i java stoput ljepša? Nedjeljom u deke ušij iskre iz njihovih očiju i pokrij se njima da te štite kroz cijeli tjedan koji dolazi.
Na tren zaboravi da ikad moraš otići i prestati biti dijete koje se sklupča na kauču i pije sok od šipka. Neka iz mandarine prsne sreća koju osjećaš kad ste za ručkom svi zajedno. U kuhinjsku krpu zamotaj domaći kruh i ponesi dio te brašnaste ljubavi sa sobom, da te podsjeti da ipak postoji jedno maleno mjesto na kojem ćeš uvijek pripadati. Za svaki slučaj, ako ti magla pomuti sigurnost i natjera da pomisliš da si se izgubio. Postoji mjesto gdje ćeš zauvijek imati svoj jastuk i pidžamu, ma koliko te svjetova po sebi prevrnulo. Gdje ćeš popiti toplu bijelu kavu na svojoj stolici, dok ti tata reže kifle za doručak.
Nedjeljom se uvijek sjeti voljeti one uz koje stariš, bilo da si u vunenim čarapama ili u kupaćem kostimu. S mandarinom ispred peći ili šampanjcem pred kaminom. Svi mi različito živimo i o životu sanjamo, ali ljubav svaku različitost obara. Ona ne pita koliko imaš godina i para, prava ljubav ne bira. Plamti u svakoj peći koja se grije uz iskrenost. Pršti iz svake mandarine podijeljene uz plemenitost.
Ljubav ti omogućuje da plačeš samo na rastancima takvih nedjelja, a suze su takve vrijedne zlata.
Rastanci nekim nedjeljama
« Zagasite požude Bijela točka na noktu »
Add comment
Comments