Bijela točka na noktu

Kad ti se pojavi ona bijela točka na noktu, kažu, fali ti nekog vitamina. Tijelo ti govori da je dosta bilo kave, brze hrane i ostalog smeća što te održava budnim i da sad moraš pojesti jabuku ili bananu da se malo restartiraš. Uzalud lakiraš i turpijaš, ona se neće skloniti. Prenisko je, lukavo, tamo gdje zna da nećeš dosegnuti škaricama. Stoji tu i kao alarm te podsjeća da ti je nezdrav život. Popravi nešto. Promijeni meni.

Kad ti se biljka u stanu onako malo savije, znaš, fali joj vode. Zemlja u saksiji postane prhka i po vrhu bijela, a lišće se nekako tužno spusti. Pogne glavu, kao da ti želi reći da si ga zaboravio i da ga to rastužuje. I kad zaliješ biljku, neće se ona pred tobom podignuti. Pričekat će da odeš, a kad je opet pogledaš malo kasnije, vidjet ćeš kako se smije i blista, kao da ništa nije bilo. Žene su čudne biljke i biljke su čudne žene. Nije njima voda voda, ti si im voda.

Kad sanjam svoju Ivu, znam da mi fali smijeha. Ispreplela mi se iz sna u javu i obrnuto noćas. Scenarij tog sna bio je potpuno izmišljen i besmislen, ali svaki osjećaj neizrecivo stvaran. Vratio me tamo u naš grad i naše vrijeme tako nepogrešivo točno. Znaš već, imaš i ti tu osobu koju pogledaš i odmah upadneš u duboki smijeh. To je ona osoba od koje su te razdvajali iz klupe jer ste ih živcirali svojim zacenućem od smijeha iz duše. To je ona osoba s kojom nisi smio nedjeljom na misu, jer si znao da ništa upamtit nećeš od cirlika, ali nekako ti se baš zbog toga i išlo. To ti je ona osoba koja te zna do svake tvoje i najslabije kosti. Koja ti nikad neće reći da je vidjela, ali jeste, sve bijele točkice na tvojim noktima. Ona će ti donijeti mandarine i naranče pune smijeha, tog najzdravijeg vitamina, i oživjeti te kad ti se svi listovi spuste do poda. Takva je meni moja Iva.

Nemoj zanemariti te točkice, ma u kojem se obliku one pojavile. Tijelo ti tvoje nešto govori i budi sretan što znate isti jezik. Nemoj zanemariti svoje biljke u stanu. Pazi da budeš njima ono što su i one tebi. Pogotovo nemoj zanemariti svoje ljude. Pošalji im neku sliku s kezom, ako si od njih daleko. Sjeti se koliko su te puta izvukli iz beživotnih dana i uvukli u najbolje uspomene.

Ako zaboraviš, podsjetit će te sigurno neki san, neka tvoja osobna točkica na noktu. Ne ostavljaj te podsjednike za kasnije. Poslušaj ih odmah, jer ono što ti žele reći jest da nije to to ako se smiješ sam.