Nađimo se noćas na sredini kreveta. Ti pripremi svoju lijevu ruku da me njome čuvaš kao najvrjedniji trofej. Ja ću pripremiti svoje usne da ti samo tu i tamo podsjetim vrat da ima i on svog čuvara. Zapetljat ću se u tvoj zagrljaj i jedva pronaći mjesto na kojem ću udisati zrak kao na slamku. Nemoj doći prije ponoći, ali dođi prije svitanja, kad tama najdublje spava. Znaš da jutro znači rastanke i zvonjavu. Nađimo se noćas u tišini na sredini kreveta i obećajem... Ništa neću pitati.
Obećajem da ti neću ništa ispričati. Neću te ni pogledati. Bit će previše mračno da vidiš da sam ti se nasmijala. Bit će previše tiho da ne čuješ svaki moj udah. Ali doći ću, obećajem. I bit ću tu cijelo vrijeme, više i prisutnije nego što sam ikad igdje bila. Ne mogu ti obećati da ću zaustaviti vrijeme, jer mi to još nikad nije uspjelo. Ne mogu obećati da neće svanuti. Možemo samo doći i vidjeti što će se dogoditi u toj tišini mrkle noći.
Nađimo se noćas na sredini kreveta, jer jedino tamo dolazimo baš onakvi kakvi stvarno jesmo. Nema parfema. Nema žvaka. Nema šminke. Nema košulja. Nema štikli. Samo plahta, jedan pokrivač za oboje, dva dodatna za mene, jastuci i ljubav. Nema svijeća, nema ruža i ne miriše hrana iz restorana. Samo hladnoća koja izbija iz zidova i starina iz knjiga s police. I ti i ja. Pušteni iz sna isključivo za taj susret.
Molim te, dođi i večeras. Sve su praznine i samoće ovog svijeta podnošljive osim samoće na sredini kreveta. Ona je najhladnija od svih i boli kao ledena kiša na goloj koži. Zato zakorači sa svoje strane, doći ću i ja sa svoje. Nađimo se noćas na sredini kreveta i obećajem... Ništa neću pitati.
Add comment
Comments