Iz radionice u Barceloni

Kad sam ušla u tu radionicu u prelijepoj Barceloni, za tu sezonu još netaknutoj, neistraženoj, samo djelomično prepuštenoj moru noga koje žure da je osvoje, znala sam da postoji razlog zašto sam osjetila kao da sam u jednom od svojih života već tuda kročila. Ne razmišljam o bivšim životima u tom smislu reinkarnacije, te riječi koju sam naučila čitajući prvu knjigu sa šest godina. Razmišljam o različitim životima koje živimo dok dišemo sada, pod ovim trenutnim dekicama, ispod ovih trenutnih krošanja.

I tada, kad sam ušla u tu radionicu bljeskale su mi pred očima svakakve neke slike. Dok sam se najopreznije na svijetu okretala da ne porušim porculanske figurice, vidjela sam sebe kao djevojčicu koja nikada ne trči po cesti kao sva ostala djeca, nego polako prelazi tek onda kad se uvjeri da to može učiniti sigurno. Sjevnulo mi je pred očima, dok sam zurila u sve ručno izrađene ukrase, koliko sam ljubavi ostavila u svim gradovima, ručno sačuvanim uspomenama od mirisa i pogleda. Koliko sam riječi poklonila svima koji za njih nisu posjedovali ladice.

Onda sam ugledala ovu pločicu, na svom slabom španjolskom upitala čiku koliko sam mu dužna. Na svom slabom španjolskom razumjela koliko novčića trebam prebaciti iz svojih dlanova u njegove nažuljane ruke.

Njegov dlan koji je izradio sav taj porculanski raj zbijen u jednoj garaži prelijepe, te sezone još netaknute, neistražene, samo djelomično nama prepuštene Barcelone, nije se nastavljao u pet zdravih prstiju. Bili su ostavljeni, jer pogrešno je reći odsječeni, bili su poklonjeni jednoj vječnoj ljubavi prema stvaranju koje ga ispunjava.

Baš kao što su moji prsti poklonjeni ovim riječima, ovoj starosti koju živim u ljubavi, ovim životima koje zapisujem naivno kako nikad ništa nisam radila, bez opreza s kojim uvijek prelazim cestu.

I napisao je, na pločicu, da je ljubav kao vino, s godinama još bolja. Baš kao što sam ja, u nekom svom bivšem životu, napisala u svoju pločicu.

"Muchas gracias", rekla sam na slabom španjolskom i nasmijala se jezikom srca, onom koji najbolje govorim. I on se nasmijao, govoreći više od one knjige s reinkarnacijom.