Kad sam se udala, ona nije tražila da je zovem „mama“. Znala je i znat će uvijek da je to mjesto u mom srcu i rječniku popunjeno jednom srčanom gromadom koju nikad nitko neće moći zamijeniti i čije ime nitko nikad neće moći preuzeti. Jer je dio mene i ja sam dio nje, zauvijek preslikana iz tih očiju s ona tri identična madeža na licu. Znala je i znat će uvijek da je tako i s njenom djecom koja majkom nikada ne bi imali srca nazvati niti jedno drugo biće. Tako je to s nama koje su rodile takve žene-gromade. Neponovljive, nezamjenjive, neustrašive. Za nas jedine i najbolje. Vječne.
Kad sam se udala, ona nije tražila da je persiram i miješam juhu u svatovima radi komšiluka. Kako god ti hoćeš, rekla mi je uvijek i za sve što bi se, kao, trebalo raditi. Jedino u šta je trebaš uvjeravati jest to da ti stvarno ništa ne treba. Ona je žena koja nedjeljom spremi deset tisuća vrsta jela, teletinu onako kako ja najviše volim i iznese mi još sira iz mijeha da jedem s krompirima. Kad joj kažem da sam se udebljala i da moram na režim prehrane, ona peče crni kruh i salatu namješta bliže mom tanjuru. Ona uvijek, tiho, ispravlja sve krive Drine i jedino njoj to i uspijeva.
To je žena koja će leći u pet ujutro ili nikako neće spavati ako treba dok svi oni koje voli nisu zbrinuti. Nju se pita gdje je kemijska koja se koristila pretprošlo ljeto i kako se pere bijeli veš. Ona zapamti da ti je pukla pjenjača i da su ti se svidjele neke sunčane naočale pa ih kupi prije rođendana mjesecima da bi te obradovala. Ona se ne zblažnjava kad opsujem i ne pita kad će unučad. Dolazi na sva moja čitanja i u prvom redu ima tremu isto kao i ja.
Jučer je bio dan prijatelja. Fejzbuk je omogućio posebne GIFove i klipove koje si mogao poslati svojoj virtualnoj raji. Sjetio si se to učiniti, kao što se uvijek sjetiš svoj virtualnoj raji čestitati rođendan i sve drugo, što se čestita i ne čestita. Jesi li možda obilježio taj dan s nekim tko nije na toj tvojoj listi ljudi koje uživo jedva pozdravljaš?
Jučer je bio dan prijatelja i ona je meni donijela skuhan grah i domaće francuske macaronse. Jer ona je osoba koja pamti kad imaš puno posla i osjeća kad ti se ručak ne kuha. Kad sam se udala, točno na njen rođendan, ona nije tražila da je zovem „mama“. Jer mama je samo jedna i tu nema priče, ona to zna. Jer ona nije obična svekrva, ona o kojima bruje frizerski saloni kad nevjeste dođu na dozu hakancije. Nego žena kojoj bi svi spomenici svijeta i dani samo njoj u čast bili malo. Prijateljica kakvu ne možeš zamisliti ni izmisliti. Nema tog klipa i GIFa u bespuću interneta.
Add comment
Comments