Stalno te viđam

Published on 12 October 2022 at 00:37

U zadnje vrijeme stalno te viđam. Nasmijan si, ozaren i pun života. Cvjetaš, kosa ti je narasla i miriše na proljeće. Glasan ti je smijeh, prodire i kroz zatvorene prozore. Pričaš o uspjesima, prilikama i sreći.

U zadnje vrijeme stalno te srećem. Kamo god krenem i gdje god se okrenem izlijećeš mi pred oči. S tim svojim grlatim smijehom. Pun si boja i korak ti je dug. Prestižeš me i ne okrećeš glavu.

A još jučer te se sjećam kako bezvoljan cviliš, svoju tugu prosipaš na ulice i čekaš da je netko pokupi. A nigdje nikoga. Jer težak si, stari, do zla boga, kad si tužan. Zoveš stare brojeve na koje se nitko ne javlja i nikako ne izlaziš iz kreveta.

A sad te stalno viđam. Nasmijanog, ozarenog, punog života. Sad te i oni koji su te napustili spominju, govore kako im nedostaješ takav radostan i poletan. Navraćaju da te obiđu, kao da si bolestan. A ti ozdravio, kažeš im, baš si nešto, evo, ovih dana dobar.

Blistaš i sjajiš se, rek'o bi čovjek da ti nikad nije bilo ljepše. Igraš se sa sestrama i kovitlaš im kose. Smijete se bez riječi svi troje, jer ti dobro znaš da one osjećaju kad ti je u duši teško. Posebno Neretva, tim zelenim očima ništa ne promiče, jer još jučer si se u njoj utapao, sve jecajući kao dijete u majčinom krilu.

Dok ti smijeh odzvanja ruševinama u tebi pitaš se hoće li zauvijek ostati ruševine.

Dok ti se procvali behar plete u bradu trudiš se zaboraviti na sve neizgrađene i pregažene parkove.

Dok golim stopalima Radobolju po struku škakljaš razmišljaš o svemu što ti brane.

Da budeš gospodin, da budeš uzor. Da budeš dom.

Stalno te viđam u zadnje vrijeme. Da si sretan, reklo bi se. Ali Neretva te izdaje, tvoja vrckava mlađa sestra. Šapće im svima da je džaba sve to, sad da im je džaba.

Kad odu čim tuga ujesen navrati. Kad zaplaču čim odnekud lipa zamiriše na tebe. Kad poprave zube, poberu trešnje i opet odu s komadićem tebe u džepu. Da mogu uzdisati ispod tuđeg neba i plakati što im dom nikad nisi mogao biti.

Dok ti u krilu onih koji ostaju jecaš kao dijete pored majke.

Kao vječna ruševina. Kao pregaženi park.

Add comment

Comments

There are no comments yet.