Starke

Klinci danas za rođendan dobivaju ajfone, plejstejšne, iksboksove i sve te ostale riječi stranjskog izgovora. Prave im se torte njihove veličine, sa sve šarenim fondantom u obliku njihovog imena što bode oči bakama i njihovim orasima ukrašenim kolačima. Prije polaska u školu znaju šta je Zara i koliko šta u njoj košta. Ako si slučajno donio kesu iz nekog nedajbože neprozvanog butika, mama će ti sutra napisati pismo i reći da „mi tamo ne kupujemo, pu kaka“ i vratiti poklon. Unajmljuju im se fotografi za fotosešne u parkovima. Biciklo ne znaju voziti, ali znaju sve o Google Playu i koliko memorije koja aplikacija zauzima.

Oni malo stariji rođendane pretvaraju u početke svoje društveno umrežene karijere pa im mamice i tatice poklanjaju plastične operacije. Malo hijerulonske kiseline u usnice da princeza bude prirodno napućena, jer princeze ne rade, a pućiti usne svaki dan na slikama teško je i naporno do zla boga. A ako bude dobra dogodine stižu nove grudi, zadnja kolekcija doktora plastike, rađene po mjeri Kim Kardashian, pa da lutkica bude prava silikonska lutkica, samo za tatinu djevojčicu, naravno, ako ostane para od audija ili bemvea što čeka bracu za njegov šesnaesti roćkas.

Mom je mužu danas rođendan i danas je dobio svoje prve prvcate starke u životu. Roditelji mu ih nisu htjeli kupiti dok je bio tinejdžer, jer ne valjaju za nogu, ravnaju tabane i znali su da će ih namjerno u školi izgazati, isprljati i razderati da bude kul kao i svi pankeri u to vrijeme. Nikad ih nije dobio za rođendan i nikad ih sebi nije stigao kupiti. Ali nije dobivao ni plejstješne ni auta, nego čarape ili možda pola sata duže vani. Danas mu je 29 godina i veže starke po prvi put, sretan kao dijete iz onog staromodnog djetinjstva.

Da barem znamo kako ne pretjerati. Pa da nam djeca odrastaju poznavajući pravu radost. Sreću u malim stvarima. Kakav je osjećaj kad nešto ne možeš dobiti, pa to želiš i čekaš i zaslužiš. Kako je to slaviti rođendane uz domaće torte, one za koje ima jaja i brašna u frižideru. Da se barem češće prisjetimo kakva je radost bila šlagasta haljina barbike. Puhati svjećice uz kolu i fantu pomiješane u istu čašu, dobivati spomenare, gaće, šnale i kupke za tuširanje pa im se radovati iz svega srca.

Da to znamo, možda bismo brže rađali djecu. Teško je odgajati malo biće da bude izrod među malim snobovima koji napamet znaju sve brendove i marke. Da znamo kako, možda bismo se s 29 godina i mi svemu radovali kao on svojim prvim starkama broja četrdeset pet jutros. I možda bismo izbjegli to da nas djeca uče šta su to snepčeti i tinderi prije nego guzama zinu na svijet.

Kupujte im starke umjesto aplikacija, majke vam. Bolje da im poklanjate ravne tabane nego ravne mozgove.