Uvijek barem jedan za "volim te"

Prije pet godina pisala sam mu na neki fora papir što sam našla u Zagrebu i podsjetio me na one iz filmova na kojima kraljevi pišu svoje proglase 100 razloga zašto ga volim. Kad je taj papir uselio u naš sadašnji stan potpuno me obezrječio jer nisam mislila da muškarci imaju išta slično kutiji uspomena. A kad mi je rekao da je to nosao sa sobom i u Maleziju i u Tajland i u Kinu, nisam više uopće znala da li da mu vjerujem, ali sam znala da bih rado dodala i sto prvi razlog na taj blesavi, ali djetinje iskreni popis. Uvijek je znao kako i odvojeno biti zajedno.

Prije jednu godinu stajali smo ispred moje okićene kuće. S nama je bilo stotinjak naših prijatelja, a još oko tristo trebalo je tu večer doći na proslavu. Stajali smo među svima njima nasred mog djevojačkog dvorišta i ljuljali se desno-lijevo, kofol isprobavali prvi ples, a muzika na pauzi, ništa ne svira i to je niđe veze s našim prvim plesom. Smijali smo se jedno drugom u oči. I nismo rekli „volim te“, a bilo je više od sto razloga da se to kaže, samo smo se smijali, kao da smo upali u neku igricu u kojoj smo samo nas dvoje u boji.

Skloni čarape s poda. Skloni fen s kauča. Smanji malo utakmicu. Ostavila si upaljen šporet. Dosadan si. Histerična si. Brže se obuvaj. Kraće se šminkaj. Napravi mi police. Očisti ekran od laptopa. Ej, bi li mi malo masirao stopala? Ej, aj mi malo izmasiraj glavu. Ne moraš skinuti tendu s balkona danas. Danas ne moraš kuhati.

Tristo šezdeset pet tisuća puta pomislila sam da jedva čekam da dolazimo istoj kući. Da navečer, umorni, zaspemo na kauču ispred televizora pa se nekad oko tri ujutro prebacimo u sobu. Da nam prijatelji dolaze na ručkove i pića nenajavljeni i da se zidovi ore od smijeha. Da me iznenada dok hoda po stanu samo poljubi u bedro ili vrat. Da ujutro zajedno pijemo kavu prije posla i ništa ne pričamo, imamo svoj stol u svom kvartovskom kafiću i ekipu koja za taj stol sjeda automatizmom. Da budemo malo neodvojeni zajedno.

I ova je godina bila upravo to. Živciranje zbog srkanja i kose u licu dok spavamo. Šutnja koja ima smisao. I riječi koje u smijehu odzvanjaju zidovima. Tristo šezdeset pet načina za slanje u PM i uvijek još bar sto i jedan više za volim te.