Želim si posvetiti više vremena. Sjediti uz svijeće i čaj, čitati najdraže knjige, slušati glazbu bez notifikacija i zaspati uz nju. Želim ustajati ranije, da mi dan bude duži, i uraditi sve ono što stoji na popisu već godinama.
Želim jesti zdravije. Otkrivati nove recepte, provoditi poslijepodneva nad kuharicama i s pregačom do lakta u brašnu i prašku za pecivo. Želim eksperimentirati sa sojinim umakom i napokon naučiti praviti još neko azijsko jelo. Želim preko tjedna isprobavati salate, a vikendom se počastiti kolačem.
Želim duge kave s prijateljicama. One kao onda, kad nismo imale poslove pa smo poslije škole ostajale dugo ili se nalazile subotama popodne pa se častile duplom kavom i možda čak i sokom. Želim nazvati neke ljude koje godinama nisam čula. Što bi E. rekla, otići maksuz u neki grad samo da se ispričamo. Želim sjediti na plaži u čarapama i džemperu. Otići na planinu i derati se s vrha bez signala.
Želim pogledati neki najnoviji film. I pregledati neki novi broj časopisa. Želim otići na posao i dati sve od sebe. Želim uštedjeti za sat ili za naočale. Ostati u krevetu, sunčati se i pisati dok mi se oči ne zamagle.
I presložiti ormar. Baciti stare čizme koje čuvam zbog sentimentalne vrijednosti. Osvježiti sobu. Ispeglati sve njegove košulje. Navući maminu vezenu posteljinu. Otići na kavu kod bake. Posjetiti zubara. Ginekologa. Kozmetičarku. Otići dedi na groblje.
„Tek srijeda. Šta ti sve danas moraš?“
Ne moram. Ne trebam.
Želim.
Add comment
Comments