Zagreb mi je bio prvo smrzavanje do plača. Čekanje stare petice na stanici četvrtkom kasno navečer i pomišljanje da se takva hladnoća ne može preživjeti. Hladnoća koja probija kroz farmerice, tajice i štrampice do mojih stegnutih nogu i grize kožu gore i sporije od svake hercegovačke bure. Kakav poskok, šta će zmijurina, zgaziš joj glavu i ona krepa, ali tu hladnoću što sikće ne možeš pobijediti. Ta prodire dok ne ujede. Ispod tajica pa do srca zauvijek.
Bio mi je moje prvo i najduže čekanje. Ostavljanje četkica i pidžama po tuđim kućama. A znaš već da s rezervnom četkicom ostaviš uvijek i komadić sebe, onaj komadić što više nikad ne možeš dobiti natrag, usadiš se kao u saksiju u svaki taj stranjski stan. Kao biljka koju zalijevaš kavom. Kavom i dugim razgovorima.
Zagreb je bio moj bijeg, u svakom smislu te riječi. Njemu sam bježala od svojih stvari i od njega sam bježala u svoje stvari. Moje izbjeglištvo iz običnoga i moja tamnica stranoga. Jedino mjesto gdje sam bila ja, ali na jedan tako nov i ne-ja način.
Mama i tata obećali su mi što god želim kad diplomiram. Ljudi tada obično zatraže sat, auto, kakvo čudo tehnologije ili deblji iznos na računu. Ja sam samo htjela njega, ponijeti jedan njegov dio sa sobom zauvijek, da kad pišem i sanjam bude pored mene, pa sam zatražila sliku. Zrinjevac pod snijegom, romantičan i tajanstven, kad sam ga birala u ateljeu tete Zorice, skinula ga je sa zida svoje spavaće sobe i uramila pred očima mi, kaže ne bi ga baš dala, ali osjeća da ide u prave ruke. „Kaj biste ga baš ovak' pod snijegom? Naslikala bum vam do nedjelje onaj proljetni.“ Pod snijegom, nikako drukčije, što hladniji može, samo me takav znao grijati.
I sad je tu, u mom dnevnom boravku, od Mostara s lijeve strane, tamo gdje je srce. Kad bi barem mogla stara petica da se protegne iz tog rama i odvede me na pola sata jedan krug po gradu. Ali ne može, jer petica ne prolazi pored Zrinjevca.
Tu je, u mom dnevnom boravku, do srca zauvijek. Moje prvo smrzavanje do plača. Moje prvo i najduže čekanje. Moje izbjeglištvo. Moja tamnica. Moje prvo, drugo i svako iduće otkriveno ja. Da me svaki dan podsjeti koliko mi nedostaje.
Add comment
Comments