Godinama te slažem kao slagalicu. Prvo ćoškove, polako obrubljujem sliku, kao dijete kad vrelu zalučenu puru jede prvo s krajeva tanjura. Nijanse ti sve slične, daltonista bi odustao na prvom djeliću. Ali moje oko dobro vidi boje, ja prilično uspješno razlikujem sve dijelove. I slažem te, godinama, kao slagalicu od pet zilijona djelića.
Godinama te skupljam kao sličice. Svaki put uz kruh i mlijeko na kasi ubacim po paketić. Onda kući, pred albumom, rasparam gornji dio pakiranja. Preko prstiju razabirem i gledam imam li ijednu novu ili sam opet dobila silne duplikate kojih je puna kutija. Pa se onda mijenjam s rajom, tražim neku koju nemam da zamijenim za neku koju imam po tri puta. Igramo pole-cijele i lete sa sličicama na nekoj staroj avliji. I ljetni je dan, uvijek smo bosih nogu na betonu, a iz šlaufa teče voda. Ista voda ispire i avliju i nas, djeca smo, i skupljamo sličice. Godinama u tvom albumu popunjavam stranice, a još ih je zilijon ispred mene.
Držim ih ispod kreveta. Slagalicu i album s kutijom punom duplikata. Jučer sam otvorila ladicu s pogrešne strane i ugledala isti takav debeli album i istu takvu zilijon komadićastu slagalicu. Samo nisu bili tvoji djelići i nisu sličice s tvojim motivima. Sa slike na ambalaži virio je moj pogled, moj izraz lica i shvatila sam. Skupljaš i ti mene. I ti mene slažeš.
Godinama te slažem kao slagalicu, skupljam kao sličice. I nikad mi nije palo na pamet da te pitam imaš li ti kakvu zamjenu za neki moj duplikat. Da ti dam djelić sebe za tu puzzlu, da zamijenim dvije svoje sličice za tvoju jednu.
Od tih zilijon komadića sve su slične nijanse, a puna kutija duplikata teža je od albuma. I dok te gledam kako me nekad dešifriraš kao staru zagonetku, shvaćam.
Složit ću te tek kad ti mene složiš.
Skupit ću te tek kad ti skupiš mene.
I naša će igra trajati vječno.
Add comment
Comments