Grad je sinoć bio ono što sam htjela

Grad je sinoć bio točno ono što sam htjela da bude. Zadržan dim od cigarete do dijela pjesme kojeg najviše voliš. Tako uvjerljivo lažeš da si dobro. Toliko uvjerljivo da se smiješ. Toliko uvjerljivo da ti vjerujem.

Grad je sinoć bio točno ono što sam htjela da bude. Film u kojem je svaka scena umjetnost, glazba neodsvirana, odjeća nepronosana. Ljubav neodljubljena. Tako se hrabro pred tobom bojim. Toliko hrabro da ne drhtim. Toliko hrabro da plačem.

Romantika i patetika, lijepo je kad boli, snažno je kad je tužno. Kad te pitam šta smo ono mi, želim ti vjerovati, a previše sam svjesna da je tri ujutro i da je istina tada uvijek podmazana nečime. Ponekad vinom, ponekad cigarama, a ponekad ljubavlju.

A najgore je kad je istina podmazana ljubavlju.

Rekao je da se ne valja smijati tuđim snovima. Da, grad je sinoć bio točno ono što sam htjela da bude. Samo za nas još ne znam. Još ne znam.