Jednom će te netko voljeti ovoliko - beskrajno, duboko i mirno. S nekime ćeš biti složen kao slagalica, nečiji će ti osmijeh proizvoditi u želucu osjećaj koji nećeš znati opisati. Nekome ćeš jednom reći da je ovako lijepa. Neopisivo i neponovljivo, škakljivo po srcu i mislima. Netko će ti jednom vjerovati ovako duboko i ti ćeš vjerovati isto tako. Pronalaziti sebe u tom nekome i zaroniti u ljubav do kosti.
Netko će ovo jednom prepoznati u tvojim očima. Kad se duboko zagleda i vidi svoj odraz u njima, reći će ti da su baš ovakve - zrcalo vedroga neba, čisti i kristalni klikeri duše. Plavetnilo mira i ljepote, izvor radosti i smijeha do ušiju. Nečija će kosa jednom mirisati na sol, nekada će jutra imati samo zvuk borova.
Jednom će ti netko reći da te voli ovoliko, koliko je more.
Jednom ćeš nekome reći da je lijepa, kao more.
Vjerovat ćeš dublje od najvećih morskih dubina.
Voljet ćeš ljepše od sunca koje u zalazak u more uranja.
S nekime ćeš sanjati plime i oseke i jedva čekati da zajedno ugledate svitanje uz more.
A ja ću ti ga danas prvi put pokazati. Evo, to ti je more. Ti gledaj i upijaj, a ja ću se nadati da te ni ono ni itko s kime ćeš ga poslije istraživati neće razočarati. Da će svako more u koje budeš vjerovao uvijek biti istina, da će svaka ljubav koju s njime budeš uspoređivao uvijek biti toga dostojna.
Čista kao tvoje oči, kao more u zoru, duboka i lijepa, iskrena i čarobna kao svitanje na moru.
Add comment
Comments