Već dva tjedna nisam potrošila ni marke na sebe. Ne izlazim nikamo, a online ne kupujem jer sam ja osoba koja novokupljeno odmah natakari na sebe i pronosa. Sad mi nekako nije gušt naručivati jer ne mogu predvidjeti kad ću tu novost svog ormara, nesesera ili kutije za nakit izvesti van. Tako mi je izolacija zasad uštedjela dosta novčića koje bih potrošila na stvari koje mi ne trebaju.
Prije zatvaranja u kuću zadnje čime sam se počastila bili su parfem i sat. I jedno i drugo ispalo mi je povoljno i bila sam duplo sretna - prvo jer sam se počastila, drugo jer nisam puno potrošila.
Parfem još i stavim za po kući, sat baš i ne. Neke stvari s etiketom stoje u ormaru. Ovo na slici broj je kojim sam se jedino počastila u zadnja dva tjedna.
Tako što sam pozivom počastila Pomozi.ba . Udruga je to kojoj puno vjerujem kad su u pitanju humanitarne akcije. I trudim se svaki mjesec nazvati sve njihove brojeve barem po jednom. I budem zbilja sretna kad na njihovim stranicama vidim osmijeh čije su liječenje pomogli, kuću kojoj su popravili fasadu ili obrok koji su nekome spremili, a znam da sam imala minijaturni doprinos tomu.
Moja je baka imala običaj reći dedi, kad bi donijela neko novo posuđe u kuću, da je to toliko dobro i kvalitetno, a tako povoljno da su se žene tukle da ga kupe. Dedo bi joj onda odgovorio - Pa dobro, ali kako uvijek ti pobijediš?!
Mnogi od nas vole kupovati. I svi volimo pravdati svoje troškove time da smo uhvatili sjajan trenutak akcije, da smo baš dobro prošli.
Ovaj mjesec su humanitarni pozivi na akciji. Tako kvalitetni, a tako povoljni, da bismo se trebali boriti da ih dobijemo. Umjesto obilaženja online shopova, možemo svi po jednom obići lokalne humanitarne udruge. Nikad nije bilo lakše nego sad, vremena imamo, a puno ne trošimo.
I možda tako nekome izdobrit će.
Add comment
Comments