Nešto je posebno toplo bilo u trenucima kada bi nestalo struje dok sam bila dijete. Sjećam se tih večeri poprilično jasno, što je ironično, jer jasne su mi sjene i mrak. Neka svijeća vlastitim voskom zapečaćena za mali tanjurić od kave postavila bi se na stol, a druga bi stajala kao pokretna lampa do wc-a ili sobe. I taj miris običnog voska pamtim. Vatra bi gorila pa ne bi bilo hladno, ali nije zbog toga bilo toplo, nego zbog nas koji smo oko te svijeće ostajali, bez opcije za bilo kakvo drugo provođenje vremena.
Karte, gradovi i sela, čovječe ne ljuti se, tavla. Kad pogledam unatrag, čini mi se da te struje ne bi bilo satima. I tko zna zašto je nije bilo, mislim, netko vjerojatno zna, ali ja ne. Nije me bilo briga. Bilo mi je lijepo, a možda uopće nije bilo lijepo. Možda su mama i tata pred spavanje strahovali da će iz toga proizaći nešto neizgovorljivo. Ali i oni su igrali s nama svih igara. Izvlačili su nekog džokera za pretvaranje večeri bez struje u neke najljepše uspomene djetinjstva.
Kad je nastupilo ovo sve, sjetila sam se tog osjećaja topline u nečemu što može biti dosta strašno. Nisam se pronašla niti u jednom onom “šaljivom” tekstu kako u izolaciji poželiš ubiti ukućane ili kreneš od razbijanja posuđa, a dođeš do razvoda. Meni je u ovome svemu, premda pomalo strašno i mračno jer ne vidi se kraj, zapravo toplo.
Ima teških dana. Kad ništa ne ide kako treba. Kad brojke pomute mozak i ne znaš šta bi više vjerovao. Kad su vijesti strašno naporna buka. Kad ne izvlačiš ništa dobro iz cijeloga špila.
Tada mi je jako teško stati, smiriti se i pogledati dublje u sve to. Danas mi je dugo trebalo. Ali sjetila sam se one svijeće što kao pokretna lampa čeka da povede kroz mrak. Sjetila sam se topline jedne od tih, za pametnije vjerojatno strašne, večeri i povukla iz njezinog špila.
Zagrljaj u kuhinji, jer danas, iako oboje u istom stanu, jedva da smo se vidjeli. Bit će sve dobro, obećanje kao lijek protiv glavobolje. Hvala ti, bez objašnjenja u isti glas izgovoreno.
Dugo mi je trebalo, ali povukla sam džokera iz špila odraslosti i shvatila.
Džoker je tada, sada, uvijek bila ljubav.
Add comment
Comments