Da sam životinja, spavala bih zimski san. Vrlo je malo stvari koje volim u tom godišnjem dobu. Ne mogu se ugrijati, bez obzira na to koliko džempera, tajica i slojeva imam na sebi. Vrućinu već podnosim mnogo bolje. Nikad se na nju ne žalim i mogu se pržiti satima.
Spavala bih zimski san i budila bih se s prvim jagodama. Taj bi mi miris bio alarm. Za mene je uvijek najljepše doba počinjalo s jagodama u zdjeli i otvorenim prozorima po danu. To znači da dolazi ljeto, a ja sam, zapravo, ljeto u horoskopu.
Trideseti je, i zadnji, dan izazova koji sam si postavila prije mjesec dana. Nismo još na kavama i u šetnjama, ali izdobrilo je barem malo. Sigurna sam da jeste, možda ne po pitanju karantene, ali negdje u svima nama, na nekom polju, sigurno jeste.
Meni je stvarno prekrasno izdobrilo, vratila sam se onome što najviše volim raditi. Svaki sam dan, bez iznimke, pronašla malo vremena i tipkala. A dani mi nisu bili prazni i nije uvijek bilo lako. Toliko sam ponosna i sretna zbog toga. Vaši komentari i fotografije koje ste dijelili mnogo su mi značili, kao i uvijek. Hvala vam što čitate.
Zato ću se sutra ponovno izazvati. I opet ću vas pozvati da mi se pridružite, ako to budete željeli. Moj je zimski san završio, otvaram prozore i perem jagode.
A ovo sve, evo još samo malo, izdobrit će.
Buđenje iz zimskog sna
« Polica za knjige Bilježnica s receptima »
Add comment
Comments