Krošnje nad Liska ulicom

Krošnje su se nad Liska ulicu nadvile kao misli što se nad glavu nadviju uvečer. A popodne je i ljeto se čini nikad bliže i nikad dalje, sve u isto vrijeme. Jednom sam se u ovoj ulici slikala usred noći, stala sam na sredinu preko jedva vidljivih bijelih linija što su se isprale zbog razrijeđenog kreča, oplakivala sam tada jedan posječeni platan čije je deblo nekako formiralo oblik srca na sredini. Oduvijek i zauvijek to mi je najdraža ulica u Mostaru, danas sam čak imala želju da ne slikam nju, ali šta ću kad je ispala najljepša.

Željela sam slikati Aveniju. Stvari su svakim danom sve čudnije, sve neizvjesnije, sve duže u postojanju, baš kao Avenija danas, kad smo se u neki popodnevni suton koji to nije vraćali u grad. Kružili smo gradom dva puta ne bih li to uspjela uhvatiti na fotografiji, i on je vozio sporo po praznoj cesti, previše praznoj čak i za nedjelju, a ja sam se naginjala na sredinu auta, ali uzalud. Kao da ta nepreglednost krošnji nije htjela da je zarobim u kadar, kao da se pružala samo u našim očima. Na trenutak mi se činilo da je sve samo iluzija.

Skupila sam danas čitav kofer i još tri pune vreće male muške robice. Okračalo ti je sve to, čitav kofer i tri pune vrećice. Odnijeli smo je na selo i slagali u kutije. Prebirajući po rukavima od polovine pedlja i svim ljetnim kapicama tjerala sam iz glave slutnju da se možda ipak nećeš umazati čokoladnim slajom ove godine, da ti breskva prezrela neće kanuti na kupaći u plićaku na oblom kamenju.

Ali misli su se nadvile nad glavu kao krošnje nad Liska ulicu. Moj je suton koji to nije postao drvored na Aveniji. Na trenutak mi se činilo da je sve samo iluzija.

Vratili smo se preko Rondoa i krenuli ka Katedrali. Sunčeva zraka zabila se u moje donje trepavice i ostala tamo dok nisam trepnula udesno. Ona fotografija usred noći na sredini, kad sam oplakivala odsječeno srce, u glavi je još svježa. Još osjetim miris hladnoće i linija od razrijeđenog kreča.

Danas se Avenija nije dala tako lako. Ovo će sjećanje, mislim, onda izlapiti brže.

Krošnje su se nad Liska ulicu nadvile kao i svakog proljeća. Na trenutak mi se čini da je sve ovo samo iluzija.