Albumi

Željela sam cijeli #izdobritće izazov imati u nekoj bilježnici, za svaki slučaj, i fotografije i riječi. Imam ja tu neku misao u glavi, da će jednog dana pasti sateliti i da će se sve što je online jednostavno izgubiti. Zato sam valjda jedna od rijetkih koja često tekstove piše rukom, u bilježnice, i evo odnedavno jedna od onih koja fotografije redovno izrađuje.

Kad sam složila kutiju s polaroidnim fotografijama izazova, ponijelo me i napravila sam još četiri albuma fotografija. Tog dana kad su mi stigli na adresu, baka i mama bile su kod mene na kavi i pregledavale smo albume, prosljeđujući ih kao na traci. Pamtit ću taj prizor po sceni kada baki pokazujem sliku na kojoj smo nas troje i naši kumovi na kumčetovom rođendanu, i ja joj objašnjavam tko je tko, a ona kaže - Aha, aha, a koja je ovo? i pokaže na mene  Classic baka!

Uz fotografije ne vežem samo uspomene zabilježenih trenutaka, nego i svakog ponovnog gledanja. Meni je to kao vremeplov koji sa svakim putovanjem dodaje još jedan detalj i što ih više listaš to više detalja skupljaš pa s godinama imaš ogrlicu punu perli nanizanih od slojevitih uspomena. Obožavam naš album s vjenčanja, naš album iz Azije, album studentskih izlazaka i uspomena, pa čak i bakine stare crno bijele albume.

Uvaliti se u ladicu s albumima kao djetetu bila mi je jedna od najdražih aktivnosti. I sad znam redoslijed fotografija s ljetovanja u Makarskoj, s onom uvodnom gdje je Barbi u bodiću i ogromnom šeširu i cucom na vezici do pupka uz ogradu s pogledom na more.

Jedva čekam da Z. razumije dovoljno da mu prepričam svaki trenutak s ovih fotografija. I da ima sve ovo u naslijeđe, ako padnu sateliti, za svaki slučaj.