Možda ti od ovog proljeća ostanu samo popodnevna spavanja dok kiša prska krošnje prolistalog drveća, od istraživanja staze, travnjaka, pijeska i kamena tvrdokorno prljave hlačice, prva poderana koljena uz nimalo plača, jer tko za to ima vremena? Možda ti ostane samo okus prvih jagoda i zvuk listova starih trešanja na Đikovini i na Paoči dok sam sebi bereš plodove koje jedeš. Možda ti od ovog proljeća ostanu samo naši glasovi dok ti ujutro ulazimo u sobu da ti obraze vrele od sna izljubimo i izgnječimo.
A možda ti ostane neko sasvim novo značenje riječi “samo”. Jer ništa od toga što će ti ostati nije “samo”. Jer i tako i tako, sve bi ti to ovog proljeća ionako imao. Jer ćeš, zato što će ti sve to od ovog proljeća ostati, znati da si jedan veoma bogat dječak.
Add comment
Comments