Trpezarijski stol

Naravno da ćemo imati trpezarijski stol, nema veze što nam on u trpezariju stane samo tako da ga pribijemo uza zid. Meni je taj stol simbol kuće, zajedničkog ručka, topline nedjelje i dugih razgovora. Žila kucavica svakog doma.

Brzi život natjerao nas je da češće jedemo u dnevnom ili čak na otoku, nego za ovim stolom. Tek za blagdane i neku važniju prigodu serviram ručak ovdje. Tako se zna da je dan poseban.

Ipak, ovaj stol moje je ogledalo godišnjeg doba u kojem jesmo. Ogledalo mojih misli. Na drugom mjestu favorita je ono kad ga za Božić nadžidžam svime i svačime, a na prvom, naravno, ove boje cvijeća i voća koje zasjednu na tron s početkom proljeća. I tako je dobio još veće značenje, još jaču ulogu i važniji smisao postojanja.

Brz život natjerao nas je na mnoge preinake raznih verzija trpezarijskih stolova. Ipak, i dan danas, kad se skupimo iz Zagreba, Njemačke, iz predgrađa i grada, moja je najdraža aktivnost servirati hranu na naš trpezarijski stol.

I ne bih nikad mijenjala to mimoilaženje i sudaranje rukama po mezu, kiflicu ili kolač za širinu prolaza od dnevnog do balkona.

Neke stvari same od sebe imaju golemo značenje, a nekima ga jednostavno slažeš dan za danom, godinu za godinom.

Ponekad mislim da lakše preboljevam ljude nego prostor. Zato, ako ikad budem morala preboljeti ovaj stan, ponijet ću trpezarijski stol iz njega, kao što sam ga ovamo ponijela sa Đikovine. Ne nogarama i plohom, nego značenjem. Značenjem žile kucavice svakog doma.