Danas te nigdje nisam vidjela

Danas te nigdje nisam vidjela.
Nisi bio u buri što je sipala pijesak u oči kao mađioničar kad ne želi otkriti tajnu trika.
Nisi bio u papirima koje sam uzaludno vadila i besmislu birokracije.
Nisi bio u člancima o putnim ispravama i apsurdu ove naše zemlje.
Nisam te mogla pronaći u teškim riječima ni paradoksalno siromašnim ljudskim svjetonazorima.
Nisi se skrivao ni ispod maski, što ovih kirurških, što vječito naški karnevalskim.
Nisam te mogla pronaći ni u šablonskom čitanju tvoga imena s papira, ni u tužnim vijestima o preranim smrtima.

Danas te nigdje nisam vidjela, a danas je nedostajanje tebe postalo punoljetno. Pamtim ti glas i bijelu kosu, ali pamtim i onu crnu, prije bolesti. Mislim da bi toliko stvari danas bilo drukčije, ali znam da bih te sigurno isto vidjela, onakvog kakvog si nam se prikazivao, jer duboko je išao tvoj duh i svaki dan toga postajem svjesna. Vidjela bih te kroz njega, u nekom tvom novom ciganluku, a što je najbitnije od svega, vidio bi te i on.

Prvu svoju priču napisala sam tebi i o tebi. Iskreno, nemam pojma gdje je ona sad. Samo znam kako se zvala, jednako kao pjesmica kojom si nas dozivao na povratku iz prodavnice i dijelio nam sadržaj bijele granapske vrećice.

Danas te nigdje nisam vidjela, ali jučer si bio posvuda. A posebno i najjasnije vidjela sam te u njegovom beskrajnom cirlikanju, cičanju i iskrenom smijehu iz dubine sebe, ma činilo mi se iz pete, kad je njegova baka, a tvoje dijete, zapjevala tvoju pjesmicu.

Zato znam da te danas možda nisam ni trebala vidjeti, jer danas je punoljetno tek nedostajanje tebe. Danas je godišnjica samo tvoje smrti.

A jučer, dok je on prelazio prag tvoje kuće isto onako kako sam ga prelazila ja, jeo iz zdjele iz koje sam uz tebe jela ja, koračao po balkonu po kojem smo koračali skupa, i osjetio radost koje si bio utjelovljenje, jučer je zapravo bila neka posebna godišnjica tebe. Slavlje toga što te i dalje ima, u tvojoj djeci, u njihovoj djeci, u njihovoj djeci.

Sjetim te se na svakoj školici života. A takve prelazim, dedo, svaki Božji dan.