Izdobrilo

Nakon #izdobritće izazova, doslovno dan nakon, ukinuli su zabranu kretanja između županija, a danas je zadnji dan #PokupiMrvice izazova i mi smo nakon previše vremena napokon sjeli u auto i otišli put mora. Gledajući unaprijed, osjećam da se klupko raspetljava, svi smo i dalje dobro pod plikovima što smo se opržili na planiranja pa nekako uskačemo iz danas u sutra.

Više nisam nego jesam spakirala. Od uzbuđenja i nestrpljivosti nisam koncentraciju mogla zadržati ni sekunde. Na cesti sam stalno imala osjećaj da smo negdje drugdje. A kad smo izašli iz tunela i kad sam ugledala more, kao dijete sam se radovala.

Sad kad se polako vraćamo u normalu, stalno sam vani, kuća mi je opet po starom razbacana, kuhanje se svelo na samo ručak, a i to kad i ako stignem. Sretna sam što sam ispoštovala i svoj drugi izazov, oba su mi donijela gomilu predivnih stvari. Želim se izazivati još, ali sam realna i znam da pisanje svakog dana više neće biti moguće.

Zato će sljedeći izazov biti pisati jednom tjedno, i to nedjeljom, i trajat će do daljnjega. Moje misli u tekstovima, da ne zahrđa pero, a da ne bude usiljeno.

Hvala vam što čitate, ne zaboravite na sve mrvice lijepoga u svakom svom danu, jer one pomažu da i najteže izdobri.

Makarska je danas kao djevojče što je prespavalo dejt. Ljeto došlo po nju spremno i sriktano, a ona raščupana, nenašminkana, u staroj pidžami, još topla od sna.

I, kao i djevojče, takva jednako prelijepa.