Nekim danima dovoljno se sjetiti prizora u kojem on odlazi na livadu iznad kuće po košarkašku loptu koja mu je otišla iznad koša i vraća se u poderanim okolokućnim tenama i trenerci koja me nervira i donosi mali svežanj poljskog cvijeća, posložen po bojama koje ne raspoznaje, s tim jednim makom koji se ističe i kojeg stvarno dugo nisam vidjela, i pruža mi dok ja sjedim na betonu s manjom verzijom njegovog osmijeha.
Ili nečega na bilo koji način slično tomu.
Add comment
Comments