Najčudnije slike znale su se redati isključivo u popodnevnom spavanju. Dnevno svjetlo, pozadinska buka, šta li je već to što noću ne igra u toj predstavi, ali nešto ima, pa su popodnevna spavanja najčešće tegobna. Budila sam se iz njih gora i umornija nego kad sam legla, najčešće potpuno izbezumljena viđenim snovima. Sjedali su teže od jakog pića na štesrce.
Sjećam se, jednom smo roštiljali na balkonu iznajmljenog stana za prvi maj. Nismo morali, bilo nam fora, stan je bio velik i balkon je bio ogroman. Bilo je vruće, a nas se skupilo, onako uobičajeno prvomajski, neki prave salatu, neki slažu piće, neki roštiljaju na balkonu i režu lepinje i kruh. Kako smo tada sebi bili kul, i baš se sjećam da su svirali Peppersi i da nam je bilo fenomenalno, iako vjerojatno nije padao petak i ništa nismo mogli spojiti.
Prvi maj bio je uvijek praznik kad smo se igrali odraslih. Čak i u najmlađim izletima, ono kad ideš na Bunu s razredom, odjednom sad svi znaju narezati svako povrće savršeno točno da se složi u salatu. Odjednom svi znaju paliti vatru i koliko jaka treba biti za roštilj. Odjednom svi vode računa o sredstvima protiv komaraca i nošenju šešira da nam sunce ne udari u glavu. A jutros nas majka tjerala da sobu pospremimo.
Danas je prvi maj i trebali smo biti na nekom izletu uz vodu, negdje gdje nema zmija, da sjediš i igraš se s kamenčićima ili pržinom, a mi da te slikamo i dajemo ti komadić ćevapa. Tako je ove godine, sve nekako drukčije, ne pamtim ni kad je kiša zadnji put padala na prvi maj, ali danas je bome padala. I protrčkarao si malo po osmijesima preko videopoziva. Danas smo možda mogli i negdje otputovati, spojiti ovaj dan s vikendom i pokazati ti neki novi grad. Ograničen je broj ovih praznika koje ćeš htjeti provoditi s nama, prije nego trepnem, ti i Miho ćete se praviti da ste veliki i da znate upaliti vatru, a neke tamo klinke će kofol praviti salatu i hihotati se dok ih ne gledate.
Nije bilo roštilja ni na balkonu, onaj stari stan iznajmljen je nekom drugom, a na našem balkonu to jednostavno nema smisla. Ipak, bio je prvi maj i zalogaj gulaša, i spavali smo popodne, uz kišu, skoro tri sata.
I danas, eto, nije bilo nikakvih tegobnih slika. Bio je samo mir, odmor, bez pozadinske buke, bez umora od snova. Sjelo je onako najbolje, kao piva poslije ćevapa.
Add comment
Comments